Točno na granici Cvjetnog trga i Varšavske ulice smjestio se jedan maleni, stakleni izlog, retro izgleda pun šarenih cipela. Takvo nešto sigurno ne vidite na svakoj drugoj osobi. Štikle jarkih boja s detaljima 'ciferšlusa', koledžice od pitona također ukrašene 'ciferšlusima' ili one koje izgledaju poput hrvatskog grba. Na vrhu staklene vitrine piše skromno 'Postolar, shoe maker'. Riječ je jednom od izumirućih obrta, za koje ipak u ovoj priči nema straha, barem što se obitelji Lepen tiče.

Antun Lepen i njegova kći i nasljednica Zrinka u malenoj radnji, uglavnom obojenoj u crno imaju i više nego živopisne priče i dogodovštine. "Ja možda izgledam kao da imam 100 godina, ali u stvari imam 35", jedna je od rečenica gospodina Antuna koju je izgovorio dok su strpljivo pozirali kolegi Damjanu iz Cropixa. Tu je činjenicu kasnije i matematički potkrijepio. "Znate ja imam 80 godina staža", kaže Antun. Nakon začuđenog pogleda, nastavio je. "Da, da 80 godina staža, 40 godina duplih smjena", pojašnjava kako je u jedan život uspio ugurati toliko dug staž.

​

O Antunu Lepenu govori se kao o jednom od posljednjih dizajnera obuće u Hrvatskoj. Cipelu modelira i dizajnira što znači da je prvo nacrta, a zatim i izradi. Ono što je specifično i po čemu je vjerojatno posljednji jest da radi i muške i ženske modele. "Ima nas malo koji još znamo napraviti cipele, ostali kolege uglavnom su se opredijelili na muške ili na ženske. Mi radimo sve. Radim cijele kolekcije po tipovima: salonke, na nisku petu gležnjače, čizme, muške i ženske. Bitno je naglasiti da ti modeli nisu viđeni nigdje, nego je to isključivo moj izum i dizajn", kazao je Antun.

No, ne proizvodi samo vlastite kolekcije i obuću prema zamisli kupaca, već nekoliko desetljeća Lepeni surađuju s Italijom, preko svojih konekcija koje je njegovao još od školovanja kada je završio dizajn obuće od profesora Otella Bertoccoa. "Nakon rata na naše tržište ušla je Italija, Španjolska, Brazil pa do zemalja Dalekog Istoka i tu je nastala velika konkurencija - cijene takvih proizvoda bile su uglavnom manje nego naše. Da prekinem tu muku odlučio sam se povezati s talijanskim firmama koje proizvode male serije obuće za najpoznatije svjetske dizajnere - Chanel, Armani, Prada, Bruno Magli, Manolo Blahnik, Gucci", nabraja Antun.

Mala serija znači osam do maksimalno 12 pari, ručno izrađenih cipela koje se pod imenom gore nabrojanih imena prodaju u najekskluzivnijim dućanima od New Yorka, Moskve, Pariza. Surađivanje s Talijanima, kako on to naziva, počelo je od 1995., a traje sve do danas. Pokazalo se da mi u Hrvatskoj možemo proizvesti jednaku kvalitetu kao i Talijani. "Ja sam radio dizajniranje modela gornjeg dijela cipele, što je najzahtjevniji dio obuće. Peta i đon lakši su dio priče. Kako su uvijek bili oprezni po pitanju čuvanja ekskluzive, završna faza obavljala se u Italiji. Gornjih dio cipele montirao se na donji kod njih, a to bih uvijek išao tamo i pratio razvoj montaže gornjeg s donjim dijelom", objašnjava Antun.

​

Danas također održava suradnju s Italijom, koja ovisi što o njihovim potrebama, što o poslu kojeg imaju u Lepen designu. "Ima jedan limit, finu obuću ne možete napraviti koliko hoćete, nisu to kifle da napravite 1000 komada dnevno. Svaka cipela točno vam određuje vrijeme, kao i umješnost svakog majstora. Ručno se moraju napraviti gotovo sve faze rada, tek neki dijelovi rade se strojno, a opet nakon ručne pripreme. A s Talijanima nema greške. Ne mogu prihvatiti proizvodnju cipela za Gucci ili Chanel i reći da će je dobiti ovog petka, a dostaviti im to idućeg. Cijela kolekcija već je najavljena i u njihovim ekskluzivnim dućanima i tu sve mora biti apsolutno točno", objašnjava Antun zašto ponekad ne može prihvatiti sve zahtjeve koje dobiva iz Italije.

Antun se s ovim poslom prvi put susreo gledajući svog djeda kako to radi. Završio je obućarsku srednju školu u Borovu gdje je imao i praktičnu nastavu. "Kad su shvatili da imam smisla za crtanje prošao sam tamo i obuku za kreiranje, danas bi se to zvalo dizajniranje. Nakon toga upisao sam u Zagrebu Visoku tehničarsku obućarsku školu. Tu sam počeo, a 1981. otvorio sam svoj obrt tu na Cvjetnom trgu", prisjetio se svojih početaka. Radio je i sa sadašnjim divovima za izradu obuće Borovom i Astrom, dizajnirao im je čitave kolekcije. Pokazuje i tri glavne nagrade koje je osvojio u tri različite godine, bilo je to osamdesetih godina, za tri različite kolekcije dobio je prvu nagradu u jakoj konkurenciji mnogih dizajnera.

"Nisam najponosniji na jedan par cipela koje sam dizajnirao, nego na ove kolekcije koje su i nagrađene. U posljednje vrijeme, ako govorimo o jednoj cipeli, to bi sigurno bila hrvatska koleđica. Ideja za nju došla mi je za vrijeme Svjetskog prvenstva u Rusiji. Kad sam shvatio da postoje navijački svi odjevni predmeti od kape do trenirke i slično, ali ne postoji cipela - dizajnirao sam ovu", kazao je Antun. Najšarenija od svih, jarko crvena mekana koleđica, jarko plavog đona, ukrašena prepoznatljivom šahovnicom postala je omiljeni suvenir posjetitelja Zagreba i Hrvatske.

U samom srcu Zagreba, na Cvjetnom trgu, već više od 38 godina posluje obiteljski obrt Lepen design. To nije još jedna u nizu postolarskih radnji zagrebačkih obrtnika, već pravi mali studio u kojem nastaju sve vrste muške i ženske obuće - od niskih sandala, preko visokih cipela, do čizama, isključivo od prirodne kože. Iza ove prave postolarske bajke stoji Antun Lepen, čije su kvalitete prepoznali svjetski centri mode, a možda ni ne znate da su neki od modela Chanelovih, Armanijevih ili Pradinih cipela njegovih ruku djelo. Ručno rađene cipele po mjeri klijenta koje nose njegov potpis karakterizira sofisticirana izrada koja rezultira skladnim, složenim te modernim modelima s trendi detaljima.

"Nakon domovinskog rata, na našem tržištu bilo je vrlo teško plasirati našu ručno rađenu obuću, te me je ta situacija natjerala da pokušam raditi s najboljima, a to su Talijani. Oni su znali moje referencije od ranije, no unatoč tome imali smo krvavo dokazivanje da bismo pokazali da mi možemo napraviti isto što i oni, pa čak i bolje. Suradnja s njima traje i nakon 23 godine, i moram reći da su jako zahtjevni. Napraviti za njih cipelu nije lak posao, jer oni veoma dobro znaju što hoće", kaže Lepen, koji zbog obujma poslova, uz prostor na Cvjetnom trgu, ima i izdvojeni pogon, a sve kako bi mogao zadovoljiti potrebe koje od njega traže iz Milana ili Pariza.

​

"Cipela kao proizvod vrlo je kompleksna; mnogo je faza njene izrade. Sve počinje od skice, a najteže je biti inovativan - jer kopiranje ne dolazi u obzir. Možete biti sigurni da je model koji izradim - original", kaže Lepen koji je prošao dugi dizajnerski put stalnog učenja i usavršavanja. 

Svoje prve dizajnerske radove "klesao je" u Borovu sedamdesetih godina prošlog stoljeća kada je godišnje dizajnirao po 300 do 320 različitih cipela. Ističe kako je u poslu uvijek želio biti drukčiji i inovativan, pa tako ni ne čudi da je njegovih ruku djelo cipela od najfinije kože crvene boje s istaknutim hrvatskim grbom naprijed i petom plave boje, kao prepoznatljiva nacionalna hrvatska cipela.

"Nakon osvajanja drugog mjesta na Svjetskom nogometnom prvenstvu u Rusiji, gledao sam kako svi naši navijači imaju kockice na šalovima i majicama, a nitko nema na cipelama. I onda je proradio moj inat, i započeo sam s dizajniranjem i izradom jedne takve cipele koja će sa svih strana biti prepoznatljiva, a neće biti kičasta. Tako je nastala hrvatska koledžica. Moram reći kako smo napravili proizvod koji je postao hrvatski nosivi suvenir", ističe Lepen, a posebno je ponosan na to što svim svojim kupcima može ponuditi vrhunsku izradu cipela po mjeri njihovih stopala. 

​

"Kad nam kupci dođu, jednostavno zajedno s njima na papiru skiciramo cipelu ili čizmu ili pak sandalu kakvu su zamislili, na raspolaganju im je vrhunski prirodni materijal i boja kakvu su željeli, te nastaju unikati, a oni mogu biti sigurni da takvu obuću nema nitko drugi osim njih. Sve diktiraju oni kao naručitelji: kroj, boju i vrstu materijala, visinu i oblik potpetice, sve", otkriva nam ovaj zagrebački postolar i dizajner, koji je ljubav prema postolarstvu i dizajnu prenio na svoju kćer Zrinku koja će nastaviti dugogodišnju obiteljsku tradiciju. 

​

U ovom salonu smatraju kako je izrazito važno i održavanje obuće. A njihove cipele i čizme, ako se pravilno održavaju, mogu se nositi i više desetljeća. Posebno su ponosni i na dugogodišnju tradiciju popravaka, čišćenja, bojenja i zaštite obuće, ali i torbi i remenja, štoviše, njihov je moto: Ako imate nešto što vam nitko nije uspio popraviti, donesite to k nama!

Novinari RTL-a, koledžicu su nosili na zagrebačkoj špici. Građanima se svidjela, a kazali su kako bi ju uglavnom kupovali turisti. No, ipak kažu da je 1.500 kuna previše.

Koštala 500 ili 1.500 kuna, svaka cipela u radnji gospodina Lepena nađe svog kupca. Klijentela su mu, kaže, uglavnom Zagrepčanke i osobe iz javnog života.  Posebno je ponosan na suradnju s poznatim modnim kućama poput Armanija, Chanela, Prade i Manola Blanika, a njegove je cipele nosio i Josip Broz Tito.
 

"Ne morate izabrati ništa od mojega, dajte samo recite što želite, tu imamo olovku i papir, nacrtajte. Nacrtajte svoju ideju i skicu i napravit ću vam unikat. Sve diktirate vi kao naručitelj. Kroj, boju i vrstu materijala, visinu  i oblik potpetice, sve diktirate vi. Što je prednost kad netko ima svoju ideju da je tako i ostvari", kazao je Lepen.

Jedan je od desetak postolara koji u Zagrebu i dalje rade. U mirovinu ne planira otići iako ima nasljednicu. Kćer Zrinka njegov je šegrt već 20 godina. Zajedno su napravili mnoge cipele koje su otišle u Italiju i Španjolsku.

Ali vjeruje da bi Hrvatska koledžica mogla hodati ulicama cijelog svijeta.

Zagrebački postolar i dizajner obuće Antun Lepen (68) početkom prosinca napravio je karakterističnu hrvatsku žensku cipelu od najfinije kože crvene boje s istaknutom šahovnicom naprijed i petom plave boje, a njegova namjera je da te njegove cipele postanu prvi od prepoznatljivih nacionalnih turističkih suvenira.

 

U njegovom malom davno uređenom salonu ženskih cipela na Cvjetnom trgu, u kojem postolar Lepen sa svojim obiteljskim obrtom posluje punih 38 godina, od 1981., uz 50-ak izloženih ženskih cipela na istaknutom mjestu stoji plakat na kojem piše: “Lepen design Zagreb za Armani, Prada, Manolo Blahnik, Bruno Magli, Shy”. Potpuno nevjerojatno zvuči da mali zagrebački postolar radi za te najpoznatije svjetske modne marke u potpunoj medijskoj anonimnosti, a on u razgovoru tvrdi kako radi i za Chanel, Antonini, Benetton…

Lepen Design bavi se dizajniranjem te stručnom i kvalitetnom ručnom izradom muške, ženske i dječje obuće isključivo od prirodne kože prema mjeri, ideji, crtežu ili fotografiji, a uz to vrši i postolarske popravke. “Jedan sam od rijetkih koji obožavam svoj posao i uživam u svakodnevnom stvaranju cipela”, pojašnjava Antun Lepen glavne motive ljubavi prema obućarskom zanatu i dizajnu. “Da bi bili dizajner, morate posjedovati tu crtu, uz neizostavno razvijanje sposobnosti kroz učenje”, napominje. U Lepen paleti modela, naglasak je na klasičnim evergreen ženskim modelima stiliziranim s trendi detaljima ovisno o inspiraciji dizajnera.

​

Antun Lepen neprestano prati talijanske stiliste koji stvaraju trendove, izmišljajući svoje modne detalje za modele koje kreira. Planira i izradu muških modela cipela koja će se bazirati na posebno biranim mekanim materijalima od klasičnog do trendi pomaknutog dizajna. “Naglasak kod izrade svih modela sofisticirana izrada od isključivo prirodnih materijala. Vjerujem koži kao prirodnom materijalu te kreiram skladne, složene i mekane modele”, naglašava Antun koji bez ustručavanja za sebe kaže kako je jedan od posljednjih obućarskih dizajnera u Hrvatskoj.